Kod nas inventivni rad u poslovanju privrednih preduzeća, skoro da se i ne primjenjuje. Jedino preduzeće sa kojim sam ja imao priliku da sarađujem u kome se radni proces odvija po već dobro osmišljenim i definisanim metodama je Mercator.
Kod nas je veoma teško pojedincima koji nastoje u pojedinim preduzećima primjeniti metode rada iza koje stoje detaljne analize i definicija svih procesa koji prate određeni rad.
Navešću jedan primjer.
U jednoj nekad velikoj kompaniji radio sam na razvoju softwar-a. Kada je na čelo ove kompanije došlo rukovodstvo koje je bilo tehnološki i organizaciono nepismeno, nagovorili su jednu od vlasnica ove kompanije da, od svih zaposlenih koje koriste softwar čiji sam autor, prikupi informacije u pisanom obliku, šta nedostaje u tom softwar-u.
Razlog zašto su to radili je bio jednostavan, nastojali su da me se riješe, jer im nisam odgovarao zbog mnogih stvari. O tome ne bih ovom prilikom, da vas time sad ne zamaram.
Da stvar bude što više zamršenija, ta vlasnica je bila tehnološki i u svakom drugom pogledu još nepismenija od uprave preduzeća koja ju je nagovorila na ovo.
Kada je prikupila sve te infomacije, ta vlasnica je meni na sto donijela sve te primjedbe i rekla mi, kako treba održati sastanak sa svim tim koji su dostavili primjedbe, kako ona kaže, na program. Na tom sastanku bi bila prisutna i ona. Odgvorio sam joj, da ću ja pogledati sve te primjedbe i da ću nakog toga dati svoje mišljenje o ovom.
Kada sam pregledao i pročitao te, nazovimo primjedbe, zaključio sam da su to sve same gluposti koje veze nemaju sa radom i poslovanjem preduzeća i isti dan sam obavijestio ovu vlasnicu, ‘prikupljača’ ovih informacija, da ja napuštam ovu kompaniju jer neću da učestvujem u cirkusu koji ona priređuje.
Da bi ste razumjeli ovo o čemu pišem, navešeću samo jednu primjedbu na saftwar čiji sam autor, od strane jednog komercijaliste iz ovog preduzeća. Prenosim originalni tekst:te primjedbe:
‘VEEPRODAJA
Ne možemo pratiti nekurentne zalihe, tačnije ne znamo koliko koja roba stoji vremenski na zalihi. To možemo pratiti samo u glavi i napamet određivati starost zaliha.
Da ne govorimo što znači nekurentna roba za zdrav rad firme.’
Sam opis problema od strane ovog znanog komercijaliste je nakaradan. Moraću vam malo dosađivati sa opisom problema zaliha roba i manipulacijom roba u skladištu, da bi ste razumjeli o čemu se radi. Najstojaću da to uradim što jednoravnije.
Skladištenje roba je posebna tehnoligija u disttribuciji roba. Taj komercijalista koji radi na nabavci i prodaji roba bi to trebao znati. Morao je problem analizirati i dati rješenje za to da bi autor softwar-a to mogao, da tako kažem, prenijeti na računar. U krajnjem slučaju, to je i njegov posao, koji bi trebao detaljno poznavati.
Obzirom da imam nekog iskustva o funkcionisanju poslovnih sistema nevezano za infomatiku, dajem reješenje za ovaj problem.
Skladištenje robe koju nabavlja, ovaj komercijalista, u pitanju je tkzv. kabasta roba i roba manjih dimenzija, treba vršiti po određenom sistemu i to: definisati i obilježiti u skladištu lokacije na kojima će se roba skladišti. Skladištenje robe vršiti hronološki prema nabavci, počevši skladištenja od najbiližeg izlaza iz skladišta, tako da zadnje nabavke budu uskladištene na najdalje lokacije od tog izlaza. Normalno, ostaviti prolaze u skladištu za manipulaciju robom, od najudaljenije pozicije do najbliže pozicije-izlaza, tkzv. tunele.
U računarskom programu u datoteci o robama, definisati polje lokacija, u to polje evidentirati podatke o lokaciji robe u skladištu. Podaci o lokaciji robe u skladištu mogu imati više nivoa, naprimjer 3 i to: 1.nivo = oznaka desne strane tunela, 2. nivo = oznaka horizontalnog reda na desnoj strani tunela i 3. nivo = oznaka vertikalnog reda desne strane tunela itd.
Kreirati datoteku kategorije zaliha i za sve robe odrediti; minimalne, optimalne i maksimalne količine zaliha. Takođe, kreirati datoteku za nivoe prodaje i odrediti količene za; visok nivo prodaje, srednji nivo prodaje i nizak nivo prodaje.
Ako bi izvršili skladištenje robe po sistemu koji smo naprijed naveli, mogli bi i bez računara, u svakom trenutku veoma lako utvrditi količine roba na zalihama i imati podatke, da li ta roba stoji na zalihama duži vremenski period.
Putem softwar-a na osnovu predhodne analize i postavki problema, možemo uraditi razne izvještaje o nabavci, skladištenju i prodaji roba za određeni vremenski period i to:
1) Ako su zalihe određenih roba minimalne ili su ispod minimalnih a nabavku ovih roba smo izvršili prije prodaje do nivoa optimalnih zaliha, znači prodaja ovih roba ima visok nivo,
2) Ako su zalihe određenih roba optimalnie, a nabavku ovih roba smo izvršili do nivoa optimalnih zaliha, znači prodaja ovih roba ima nizak nivo i te robe stoje na zalihama duži vremenski period i
3) Ako su zalihe određenih roba maksimalne, onda se ta roba uopšte ili malo prodaje a vrši se njena nabavka i ona veoma dugo stoji na zalihi.
Ovo su samo neki izvještaji koji se mogu uraditi putem softwar-a, obzirom da smo izvršili sistemski pristup skladištenju, odnosno distribuciji roba. Pored ovih moguće je uradti i bezbroj drugih izvještaja i analiza o distibuciji roba.
Zahtijev ovog znanog komercijaliste je takav, ako bi krenuli odmah ‘da ga programiramo’ bez analize i postavki problema, to bilo isto kao da gradimo asvaltni put preko livade, tako što prostiremo asvalt diretno na travu bez nasipanja kamena i učvrščivanja tla.
Mnogi pa i ovaj znani komercijalista, smatraju da je preduzeće automat u koji samo treba ugraditi nekakav program i ono će funkciosati samo od sebe.
Procesi koji se odvijaju u preduzeću su veoma kompleskni i ne djeluju istovjetno u svim vremenskim periodima u kojima funkcioniše preduzeće. Preduzeće je sistem čije funkcionisanje stalno treba pratiti i analizirati.
Zato, preduzećem trebaju da rukovode osobe sa visokim koeficijentom inteligencije, a ne takzvani COPY-PASTE strućnjaci i kobajagi nekakvi menadžeri, koji zbog svog neznanja i asocijalnog ponašanja prema saradnicima, postaju prave psihopate.
(Selimović Edhem Edo)

Ostavite komentar